Странице

Gazela

In my language it means a dangerous bridge. In history before it was a name for a beautiful, wild, gracious animal.

When you cross it just shut your eyes and drive fast.



Beograd

Beograd
For the beginners

среда, 31. март 2010.

Google calendar

I like shared calendars and I plan to use it with the language department. I will also use it with my students since there are many who have problems with organizational skills.

петак, 26. март 2010.

Reflection on Shared documents

This I like a lot. It is very useful and I will be using this a lot for sure. It can be a very good teaching tool.

среда, 24. март 2010.

BRE


Ovaj mi je tekst donela Nevena. Jos za citanje gospodo od naseg Mome Kapora.
Bre
Poslednjih desetak dana u Beogradu je boravila moja stara prijateljica, princeza Jelisaveta Karaðorðević.

Do¹la je da poseti grad u kome se rodila. Ljubazno su joj pokazali Beli dvor. Prošetala se perivojima po kojima se igrala dok je bila devojèica. Pomolila se u crkvi za seni svojih predaka.

Na njenom crnom slamnatom šeširu širokog oboda, sve vreme je venulo žuto cveće koje je ubrala na Kosovu polju.

Za razliku od skorojevića obogaćenih preko noæi, koji kada se vrate u Beograd iz belog sveta, imaju čitav niz primedbi na sve i svašta, Princeza se zaljubila u ovaj grad. Zavolela je, kaže, ljude, ulice, drvorede, našu hranu i način života...

Kada smo se upoznali pre dvanaest godina u Njujorku, otkrio sam joj tajnu, da sam kao dečak ljubio svaku žabu koju bih uhvatio.

- Zašto si ljubio žabe?

- Za svaki slučaj! - kazao sam - Nikada se ne zna kada æe se neka žaba pretvoriti u princezu...

U meðuvremenu, Princeza je nauèila da sasvim pristojno govori srpski i da piše ćirilicom.
Kao i sav otmen svet, ona govori odmereno i tiho. Mi, naravno, galamimo i prièamo svi uglas. Zbog toga je Princeza naučila da kaže: "Nemoj da se dereš!"

Sedeli smo na jednom brodu na reci Savi i posmatrali šetače na keju. Sve beogradske devojke izgledale su kao princeze iz nekih zaèaranih, tajnih novobeogradskih kraljevstava.

Jedanput sam pisao o njima:

"Leti, mi smo, zaista, najlepši narod na svetu! Zimi nas šiju u eleganciji mnoge zemlje i mnogi gradovi, ali kada se najzad svuku vizonske bunde Londona, kada se pod ludim suncem počne da topi rimska šminka, kada se izaðe iz kuća i automobila po kojima se raspoznaje ko je ko, kada se poskidaju pariske fantazije od šešira - dolazi naših pet minuta! Na suncu, toj sirotinjskoj majci, dovoljne su samo jedne farmerice i jedna majica, pa da golim telima ušijemo dekadentno englesko bledilo, rimsku tradiciju i parisku lepotu punu artificijelnosti... Više nije važno šta ko poseduje - sve što je lepo, leto je izvuklo za kosu na ulicu!"

Kæeri Beograda! Usred krize i neimaštine, one su odevene u čistu fantaziju...

"Nemoj da se dereš!" reče Princeza.

Ali ja ne vodim otmene, aristokratske rubrike (kakvih kod nas, uostalom i nema) pa zbog toga neæu ni opisivati šta je sve Princeza radila po Beogradu i okolini.

Setih se kako sam je davno, jednoga dana u restoranu "DJino" na Leksington aveniji, uèio da kaže - bre. Tada nije znala šta znaèi ta reè, ukoliko je uopšte reč, a ne rečca!

Pravo je čudo kako čovek u tuðini odjedanput poène da shvata vrednost nekih stvari i reèi, na koje kod kuće nije ni obraćao pažnju. Prvi put te davne godine, shvatih koliko je taj troslovni turcizam prisutan u našem svakodnevnom govoru, koliko višeslojan, nabijen svim mogućim značenjima i varijacijama... Čini mi se da ne možemo ni da sastavimo rečenicu, a da se u njoj ne naðe makar jedno bre, baš kao u Bosanaca, bolan, ili kod Dalmatinaca ono čuveno, nepostojano eeee! - koje ima hiljadu značenja i intonacija.

Reèeno sa divljenjem: On je, bre, ljudina!

Potcenjivaèki: Ma, idi, bre!

Izazivaèki: Šta je, bre?

Ne¾no: Ih, bre!

Sa ljubavlju: Doði, bre...

Prepotentno: Ti ćeš, bre, da mi kažeš?

Filozofski: More, bre!

Zapanjeno: Otkud sad to, bre?

Zapovednièki: "Sviri, bre! - zapovedi Hajduk Stanko Ciganima".

Epski: "Bre, ne laži crni Arapine!"

"Bre, žutao sam, bre, vikao sam, bre, pretio - badava, sve zlo, te zlo!"

Kako, uopšte, prevesti to malo, a tako značajno bre, na bilo koji svetski jezik?

A, u njemu ima inata, ima prkosa, nežnosti i ležernosti, ima nečeg bundžijskog i obesnog, mangupskog i kabadahijskog... Ono služi da se izrazi odobravanje i divljenje, istovremeno, neodobravanje i žaljenje, služi za čuðenje, za poziv i opomenu, za iznenaðenje, za podsticanje, hrabarenje, sokolenje i za preklinjanje.

U tom malom bre smo mi, sa svim manama i vrlinama - èini se, ono je naša suština... I da se nekim èudom izgubimo u svetu, izrasli bismo sigurno, ponovo, iz ta tri slova!

A, onda je došlo vreme da se princeza Jelisaveta vrati u beli svet.

Kazao sam joj da je lepša nego ikada i to stvarno nije bio prazan kompliment.

- Nemoj da se dereš! - rekla je odlazeæi niz Makedonsku.

- Ajde, bre! - rekao sam, ali me nije čula.

Momo Kapor.

Kakva pesma


Poslala mi je prijateljica pre neki dan. Uh, mnogo mi se svidela. Procitajte. Opet Brodski.

Dame i gospodo,
Bez obzira koliko smeli ili oprezni bili,
tokom svog zivota
nuzno cete doci u neposredni, fizicki dodir
s onim sto je poznato pod imenom:
ZLO
Ne mislim pri tom
na svojstva romana strave,
vec u najmanju ruku,
na opipljivu drustvenu zbilju
koja lezi van nase kontrole...
nikakva dobra narav
ili lukavi proracuni
ne mogu spreciti ovaj susret.
Zapravo,
sto ste proracunatiji i oprezniji,
to je veca verovatnca
da do randevua dodje,
i to su teze
njegove posledice.
Ustrojstvo zivota je takvo,
da se onome sto smatramo
ZLOM
dopusta sveprisutnost,
ako ni zbog cega drugog,
a ono zbog toga sto se
ZLO
cesto pojavljuje
pod maskom Dobra.
Nikada ga necete videti
kako prelazi vas prag
i predstavlja se:
"Cao, ja sam Zlo!"
Ne...
Mudro bi stoga bilo
da sve vase ideje o Dobrom
podvrgnute sto pomnijem ispitivanju,
i da procesljate vasu garderobu,
kako biste videli
koja odeca pristaje ovom strancu.
To se, naravno,
moze pretvoriti u stalno zanimanje
...a bilo bi dobro.
Iznenadili biste se koliko stvari
koje smatrate svojim i dobrim,
bez ikakve prepravke
divno stoje vasem neprijatelju.
Mozda cak pocnete da se pitate:
nije li on vasa slika u ogledalu (?),
jer je najzanimljivija stvar
u vezi sa
ZLOM
upravo njegova posvemasnija ljudskost:
nista se ne moze izokrenuti i nositi naopacke,
tako lako kao necija predstava
o drustvenoj pravdi,
o gradjanskoj savesti,
o boljoj buducnosti,
i tako dalje...
...na isti nacin
najsigurnija je odbrana od
ZLA
krajnji individualizam,
originalnost misljenja,
musicavost,
pa ako hocete, i ekscentricnost.
To jest,
nesto sto se
ne moze glumiti,
falsifikovati,
imitirati;
drugim recima
sto se ne moze podeliti,
kao sto se ne moze podeliti
ni vasa vlastita koza
(cak ni sa manjinom).
ZLO
je mamac za pouzdanost, sigurnost.
Ono uvek sledi velike brojeve,
cvrst granit, ideolosku cistotu,
uvezbane armije i stabilne racune.
ZLO
danas mozemo smatrati
ne etickom kategorijom,
vec fizickim fenomenom
koji se vise ne meri cesticama,
vec zemljopisnim mapama.
Sklonost
ZLA
prema ovakvim stvarima
prvenstveno je u vezi
s njegovom prirodjenom nesigurnoscu,
no i ovo opazanje od male je koristi
jednom,
kada
ZLO
pobedi.
(a to se tako cesto dogadja)
J.Brodski.

A Song by Brodsky

A Song
J. Brodsky

I wish you were here, dear, I wish you were here.
I wish you sat on the sofa and I sat near.
the handkerchief could be yours,
the tear could be mine, chin-bound.
Though it could be, of course,
the other way around.

I wish you were here, dear,
I wish you were here.
I wish we were in my car,
and you'd shift the gear.
we'd find ourselves elsewhere,
on an unknown shore.
Or else we'd repair
To where we've been before.

I wish you were here, dear,
I wish you were here.
I wish I knew no astronomy
when stars appear,
when the moon skims the water
that sighs and shifts in its slumber.
I wish it were still a quarter
to dial your number.

I wish you were here, dear,
in this hemisphere,
as I sit on the porch sipping a beer.
It's evening, the sun is setting;
boys shout and gulls are crying.
What's the point of forgetting
If it's followed by dying

A Politician (mythology)



In 6th grade students had to write a myth using a form of Serbian myths from Vuk Karadzic's book. One of them wrote about a mythological creature called Politician. I loved the fact that he said that that creature became from a child whose parents lied to him when he was little and then he stayed small but believes that he has grown, and he continued to lie, because he doesn't know anything else better. Also the student wrote that if you don't know if the politician is lying just look at his lips. If they're moving- he's lying!


About Gmail, Blogs..


Ok, reflection: I use Gmail for a quite long time and I am ok with it. What I dont like is the way I move in it, but I got used to it.
As for Gdocs, I like shared docs, I found it very useful, and it can be a good tool for my classes.
Blogging is a new thing to me. I need more time to make it look as I would really like. I would like to use it a s a classroom tool, although I got used to Moodlic, and I could do a lot with it.